Konkretna rješenja i metodika rada za sprječavanje pogrešne selekcije i razvoj kasnije sazrijevajućih nogometaša. U omladinskom nogometu svakodnevno se događa jedna od najvećih pogrešaka u procjeni mladih igrača: fizičku razvijenost zamjenjujemo za talent, a trenutačnu inferiornost za nedostatak potencijala.
Dva dječaka iste natjecateljske kategorije mogu se značajno razlikovati u visini, mišićnoj masi, snazi, brzini i stupnju biološkog sazrijevanja. Jedan već dominira u duelima, postiže pogotke i privlači pozornost trenera. Drugi mora ulagati znatno više napora kako bi se izborio za prostor, primio loptu ili ostao ravnopravan u igri.
Prvi često dobiva više minuta, više povjerenja i kvalitetnije razvojne prilike. Drugi postupno završava na klupi, gubi samopouzdanje i nerijetko napušta sredinu koja ga je prethodno proglasila nedovoljno perspektivnim.
To je pitanje na koje bi svaki trener, skaut i voditelj nogometne akademije morao imati stručan odgovor.
Stručna tema: relativni dobni učinak, biološko sazrijevanje, selekcija i razvoj mladih nogometaša | Autor: Ivica Vrgoč
1. Dvije razvojne razlike koje nogometni sustav često zanemaruje
Za razumijevanje problema potrebno je razlikovati kronološku dob, relativnu dob i biološku zrelost.
Kronološka dob predstavlja vrijeme proteklo od rođenja. Relativna dob označava položaj igrača unutar selekcijske godine. Ako se kategorije određuju prema kalendarskoj godini, dječak rođen u siječnju može biti gotovo godinu dana stariji od suigrača rođenog u prosincu.
Ta razlika u djetinjstvu nije zanemariva. Stariji dječak mogao je ostvariti više mjeseci motoričkog razvoja, treninga i natjecateljskog iskustva.
Relativni dobni učinak (Relative Age Effect – RAE) opisuje pojavu da su igrači rođeni ranije u selekcijskoj godini često nesrazmjerno zastupljeni u selektiranim nogometnim skupinama.
Biološka zrelost nešto je drugo. Ona opisuje stupanj tjelesnog sazrijevanja, koji se među vršnjacima može znatno razlikovati.
Važno je razumjeti da relativno mlađi igrač ne mora biti biološki manje zreo, kao što ni igrač rođen početkom godine ne mora biti rani sazrijevač. Te dvije razvojne dimenzije potrebno je procjenjivati odvojeno.
Posebno je nepovoljna situacija kada je dijete istodobno među najmlađima u selekciji i među biološki najkasnije sazrijevajućima. Upravo takvi igrači mogu ostati neprepoznati ako se selekcija pretjerano temelji na trenutačnoj fizičkoj izvedbi.
2. Što kaže znanost: paradoks „underdog efekta”
Istraživanje Kellyja i suradnika (2020.), provedeno tijekom dvanaest sezona u jednoj engleskoj profesionalnoj akademiji, pokazalo je izrazitu neravnomjernost u zastupljenosti igrača prema kvartalu rođenja.
Među 556 promatranih akademijskih igrača njih 224 bilo je rođeno u prvom kvartalu selekcijske godine, dok ih je samo 76 bilo rođeno u posljednjem.
Ipak, pri analizi prelaska prema profesionalnom nogometu pojavila se zanimljiva suprotnost. Relativno najmlađi igrači koji su već uspjeli ući u akademijski sustav imali su približno četiri puta veću vjerojatnost dobivanja profesionalnog ugovora od relativno najstarijih.
Ovaj nalaz podržava takozvanu underdog hipotezu. Međutim, potrebno ga je ispravno razumjeti. Istraživanje obuhvaća jednu akademiju i relativno mali broj profesionalnih ugovora, pa se rezultat ne smije predstavljati kao univerzalno pravilo.
Moguće je da mlađi igrači razvijaju određene prilagodbene sposobnosti, ali i da selekciju prežive samo iznimno kvalitetni pojedinci. To se naziva pristranošću preživjelih.
Istraživanje Cumminga i suradnika (2018.) dodatno je pokazalo povezanost kasnijeg biološkog sazrijevanja s pojedinim sposobnostima samoregulacije, osobito samoprocjenom i refleksijom. Istodobno nije utvrđena povezanost relativne dobi sa samoregulacijom.
Prema tome, znanstveno bi bilo pogrešno zaključiti da fizički inferiorno dijete automatski postaje inteligentniji, tehnički kvalitetniji ili mentalno otporniji nogometaš. Razvojni izazovi mogu pridonijeti određenim prilagodbama, ali samo kada su primjereni, kada dijete ima podršku i kada mu sustav osigurava dovoljno prilika za učenje.
3. Problem je potvrđen i u njemačkom nogometu
Istraživanje Leyhra i suradnika (2026.), provedeno na 695 mladih igrača u sustavu regionalnih selekcija Njemačkog nogometnog saveza, pokazalo je izraženu selekcijsku prednost biološki zrelijih igrača.
Povezanost biološke zrelosti i momčadskih rezultata dodatno pokazuje koliko trenutačna fizička razvijenost može utjecati na natjecateljski uspjeh mladih selekcija.
Drugo njemačko istraživanje, Jäger i suradnici (2026.), pratilo je 176 igrača od U12 do U15 i pokazalo značajnu povezanost biološke zrelosti s odlukama o prolasku u sljedeću kategoriju, posebno na prijelazima U14–U15 i U15–U16.
To ne znači da treneri trebaju zanemariti snagu, brzinu ili fizičku sposobnost. One su sastavni dio nogometne izvedbe.
Problem je kada se njihovoj trenutačnoj razini daje tolika važnost da zasjeni tehničku kvalitetu, donošenje odluka, sposobnost učenja i razvojnu perspektivu igrača.
4. Kako riješiti problem? Protokol za nogometne akademije
Pravednija selekcija ne postiže se tako da automatski favoriziramo manje i fizički slabije igrače. Cilj je osigurati da svaki igrač bude procijenjen u odgovarajućem razvojnom kontekstu. Sljedeći operativni protokol može se primijeniti u profesionalnim akademijama, ali uz prilagodbe i u manjim nogometnim klubovima.
KORAK 1 — Evidentirati relativnu dob svih igrača
Svaki klub trebao bi imati pregled strukture igrača prema položaju rođenja unutar svoje selekcijske godine. Analiza treba obuhvatiti igrače koji su pozvani na probne treninge, primljeni u klub, zadržani u selekciji i one koji su napustili sustav.
Posebno je korisno usporediti raspodjelu minutaže, početnih sastava i prilika za nastup. Ako je većina igrača iz prvog i drugog kvartala, a posljednji je kvartal izrazito podzastupljen, to je razlog za dodatnu analizu selekcijskih kriterija.
Sama neravnomjerna raspodjela nije automatski dokaz nepravedne selekcije, ali može biti važan signal da sustav favorizira trenutačnu razvijenost. Zadatak voditelja akademije nije samo znati koliko ima igrača u svakoj kategoriji, nego i razumjeti zašto pojedini igrači dobivaju više razvojnih prilika od drugih.
KORAK 2 — Pratiti biološki rast i razvoj
U razdoblju adolescencije preporučujem sustavno praćenje tjelesnog rasta kao dijela individualnog razvojnog kartona igrača.
Osnovne informacije uključuju datum rođenja, tjelesnu visinu, promjene visine tijekom vremena, tjelesnu masu kada je relevantna za procjenu opterećenja te povijest tegoba povezanih s rastom.
Za igrače u intenzivnijoj fazi rasta mjerenje visine može se provoditi približno jednom mjesečno, uz dosljednu metodologiju i iste uvjete mjerenja. Kod ostalih igrača dovoljan može biti dulji interval.
Akademije s odgovarajućim stručnim kadrom mogu dodatno koristiti procjene biološke zrelosti, primjerice postotak predviđene odrasle visine ili procjene razdoblja najveće brzine rasta (Peak Height Velocity – PHV).
Takve metode imaju ograničenja i pogreške procjene. Zato se ne smiju koristiti kao jedina osnova za određivanje biološke dobi ili donošenje selekcijskih odluka. Cilj praćenja nije lijepljenje oznake „rani” ili „kasni” sazrijevač na dijete, nego bolje razumijevanje njegove razvojne situacije. Prikupljene podatke treba čuvati povjerljivo i koristiti isključivo za odgovarajuću stručnu svrhu.
KORAK 3 — Odvojiti trenutačnu izvedbu od razvojnog potencijala
Ovo je možda najvažniji korak cijelog procesa. Igrača treba promatrati kroz četiri međusobno povezana područja:
| Područje procjene | Što trener treba promatrati |
|---|---|
| Tehničko | Prvi dodir, kontrolu lopte, dodavanje, dribling i izvedbu pod pritiskom. |
| Taktičko-kognitivno | Skeniranje prostora, anticipaciju, pozicioniranje, donošenje odluka i razumijevanje igre. |
| Motoričko-fizičko | Brzinu, koordinaciju, ravnotežu, snagu i sposobnost ponavljanja zahtjevnih aktivnosti, uz uvažavanje zrelosti. |
| Psihološko-socijalno | Motivaciju, samoregulaciju, reakciju na povratnu informaciju, suradnju i sposobnost učenja. |
Procjena ne bi smjela nastati nakon jedne utakmice ili izoliranog fizičkog testiranja. Preporučljivo je koristiti nekoliko različitih natjecateljskih i trenažnih situacija, dokumentirati konkretne postupke igrača i uključiti mišljenje najmanje dva trenera kad god je to organizacijski moguće.
Primjerice, igrač koji izgubi duel protiv znatno snažnijeg protivnika možda je prethodno donio izvrsnu taktičku odluku, pravodobno se otvorio i kvalitetno primio loptu. Ako trener evidentira samo izgubljeni duel, zanemarit će velik dio informacije koja je važna za procjenu njegova potencijala.
KORAK 4 — Uvesti individualni razvojni plan prije konačne selekcijske odluke
Kada postoji sumnja da je igrač podcijenjen zbog biološke ili relativne dobi, potrebno mu je ponuditi strukturirano razdoblje dodatnog promatranja i razvoja.
Kao praktični klupski model predlažem početni ciklus od 12 tjedana, nakon kojega se razvoj nastavlja pratiti kroz idućih nekoliko mjeseci.
Za svakog igrača definiraju se dvije ili tri razvojne zadaće, potrebne prilagodbe trenažnog procesa, primjereno natjecateljsko okruženje i kriteriji za ponovnu procjenu.
Igrač pritom mora dobiti stvarne prilike za igru. Samo dodatni kondicijski rad bez kvalitetnog sudjelovanja u nogometnim situacijama neće riješiti problem. Razdoblje od 12 tjedana služi provjeri kvalitete razvojnog procesa, a ne definitivnom predviđanju buduće profesionalne karijere.
KORAK 5 — Primijeniti bio-banding kao dopunu redovitom treningu
Bio-banding predstavlja povremeno organiziranje treninga i natjecateljskih aktivnosti prema procijenjenoj biološkoj zrelosti, umjesto isključivo prema kronološkoj dobi.
Primjerice, igrač U15 koji je biološki manje zreo može povremeno sudjelovati u razvojnoj igri s igračima slične tjelesne razvijenosti. Takvo okruženje može mu omogućiti kvalitetnije uključivanje u igru, češći kontakt s loptom i priliku da demonstrira tehničke i taktičke sposobnosti koje u izrazito fizički neravnopravnom okruženju ne dolaze dovoljno do izražaja.
Istodobno, biološki napredniji igrači mogu se povremeno suočavati s protivnicima slične razvijenosti ili primjereno zahtjevnijim nogometnim zadacima, kako ne bi sve probleme rješavali fizičkom dominacijom.
Važno je da bio-banding ne postane trajna zamjena za uobičajene dobne kategorije.
Sustavni pregled Hana i suradnika (2026.) pokazuje da takve metode mogu promijeniti tehničke, taktičke i druge obrasce igre, ali da još nema dovoljno dugoročnih dokaza o njihovu učinku na točnost selekcije i razvoj profesionalnih igrača.
Stoga ne postoji znanstveno potvrđen univerzalni omjer koliko vremena igrač mora provesti u kronološkoj, a koliko u biološki usklađenoj skupini. Omjer i učestalost potrebno je prilagođavati pojedincu, njegovoj kvaliteti, osjećaju sigurnosti i zahtjevima natjecanja.
KORAK 6 — Individualizirati kondicijski trening i opterećenje
Kasnije biološko sazrijevanje ne znači da igrač mora trenirati manje, jednako kao što ranije sazrijevanje ne znači da automatski može podnijeti veće opterećenje. Opterećenje mora odgovarati zdravstvenom stanju, trenažnom iskustvu, individualnoj reakciji, fazi razvoja i ukupnoj aktivnosti igrača.
U razdoblju ubrzanog rasta posebno je važno pratiti promjene koordinacije, kvalitetu kretanja, neuobičajen umor i pojavu bolova u području koljena, pete, kuka ili drugih struktura osjetljivih na opterećenje.
Bult i suradnici (2018.) u istraživanju mladih nogometaša utvrdili su povećanu učestalost ozljeda tijekom šest mjeseci nakon vrhunca brzine rasta.
To nije razlog da se u razdoblju rasta automatski izbace sprint, snaga ili pliometrija. Riječ je o sposobnostima koje se, uz stručno doziranje i odgovarajuću tehniku, mogu sigurno razvijati tijekom adolescencije.
Potrebno je prilagođavati volumen, intenzitet, broj zahtjevnih kočenja i promjena smjera, odmor te ukupni tjedni sadržaj treninga. U praksi je korisno pratiti subjektivni osjećaj napora (session-RPE), trajanje treninga, kvalitetu sna, umor, prisutnost bolova i spremnost za sljedeće opterećenje.
Kod trajne ili progresivne boli opterećenje treba prilagoditi, a igrača prema potrebi uputiti odgovarajućem zdravstvenom stručnjaku. Prikrivanje simptoma radi zadržavanja mjesta u momčadi ne smije se tolerirati.
KORAK 7 — Zaštititi razvojnu minutažu i psihološku sigurnost
Dijete ne razvija nogometne sposobnosti samo promatranjem utakmica s klupe. Trenažni proces važan je, ali natjecanje donosi situacije odlučivanja, odgovornosti i prilagodbe koje nije uvijek moguće potpuno reproducirati na treningu.
Zato igrači u razvoju trebaju dobivati redovite, smislene prilike za nastup na odgovarajućoj razini. To ne znači da svaki igrač mora imati identičnu minutažu u svakoj utakmici. Znači da klub mora imati jasan plan kako će svakom igraču osigurati dovoljno kvalitetnog nogometnog iskustva.
Posebno je štetno kada se kasnije sazrijevajućem igraču mjesecima govori da ima potencijal, ali mu se ne pruža prilika da ga razvija.
Umjesto izjave „preslab si za ovu kategoriju”, trener može objasniti da igrač trenutačno prolazi drukčiju fazu tjelesnog razvoja, navesti njegove konkretne kvalitete i jasno definirati područja na kojima će zajedno raditi. Dijete treba razumjeti da njegova trenutačna fizička sposobnost nije konačna presuda o njegovoj nogometnoj vrijednosti.
5. Praktična provedba: razvojni protokol tijekom 12 tjedana
Sljedeći raspored predstavlja prijedlog organizacije rada, a ne znanstveno validiran univerzalni protokol.
| Razdoblje | Postupak | Cilj |
|---|---|---|
| 1.–2. tjedan | Početna procjena, analiza igre, pregled relativne dobi i podataka o rastu. | Prepoznati stvarne razvojne potrebe. |
| 3.–4. tjedan | Individualni ciljevi, prilagodba treninga i plan minutaže. | Osigurati odgovarajuće razvojne podražaje. |
| 5.–8. tjedan | Redoviti trening uz povremeno biološki prilagođene igre, ako je izvedivo. | Promatrati igrača u različitim uvjetima. |
| 9.–10. tjedan | Kontrolna procjena izvedbe, opterećenja i samopouzdanja. | Provjeriti djelotvornost prilagodbi. |
| 11.–12. tjedan | Razgovor s igračem, usporedba zabilježenih pokazatelja i novi ciljevi. | Donijeti odluku o sljedećoj razvojnoj fazi. |
| Nakon ciklusa | Dugoročnije praćenje, primjerice kroz 3–6 mjeseci. | Izbjeći zaključivanje na temelju kratkotrajnog stanja. |
Primjer iz trenažne prakse
Zamislimo dva igrača iste U14 kategorije. Prvi je tjelesno snažan, izrazito brz u pravocrtnom kretanju i često pobjeđuje u duelima. Drugi je niži, lakši i fizički slabiji, ali dobro skenira prostor, brzo prepoznaje rješenja i kvalitetno surađuje sa suigračima.
Tradicionalna selekcija može favorizirati prvog jer trenutačno postiže veći natjecateljski učinak. Razvojno usmjerena selekcija ne mora izabrati drugoga umjesto prvoga. Ona mora razumjeti i pravilno vrednovati kvalitete obojice.
Kod drugog igrača trener će nastojati sačuvati kvalitetu odlučivanja, razvijati funkcionalnu snagu i brzinu te mu osigurati odgovarajuće situacije u kojima može koristiti svoje sposobnosti.
Kod prvoga će, uz daljnji motorički razvoj, dodatno poticati kvalitetu prvog dodira, anticipaciju, prepoznavanje prostora i rješavanje problema bez oslanjanja isključivo na tjelesnu nadmoć.
6. Kako promijeniti samu selekciju?
Sustavna promjena ne može ostati na individualnom radu jednog trenera. Ona mora obuhvatiti način na koji klub promatra, odabire i zadržava igrače.
Prva mjera – transparentnija procjena relativne dobi. Istraživanje Manna i van Ginneken (2017.) pokazalo je da su skauti donosili manje pristrane odluke kada je relativna dob igrača bila jasno prikazana brojevima na dresovima poredanima prema dobi. Samo poznavanje datuma rođenja nije ostvarilo isti učinak. Takav pristup može se eksperimentalno primijeniti tijekom probnih utakmica i selekcijskih turnira.
Druga mjera – odgađanje konačnih zaključaka kada je razvojna neizvjesnost velika. Osobito između U13 i U16, klubovi bi trebali izbjegavati neopozive procjene dugoročnog potencijala na temelju kratkotrajnog rezultata, bez dodatnog praćenja i razvojnih prilika.
Treća mjera – višedimenzionalna procjena. Selekcija mora uključivati tehničko-taktičke, fizičke i psihosocijalne pokazatelje, uz provjeru sposobnosti učenja i napretka. Nijedan pojedinačni test, utakmica ili procjena biološke zrelosti ne može samostalno predvidjeti profesionalni uspjeh.
Četvrta mjera – odgovornost sustava za razvojne ishode. Klub treba pratiti ne samo rezultate selekcija i broj osvojenih turnira, nego i koliko je relativno mlađih i kasnije sazrijevajućih igrača zadržao, koliko su igrali, kako su napredovali i zbog čega su napustili klub.
Ako desetogodišnjeg igrača odbacimo jer trenutačno nije dovoljno snažan, a pritom ne znamo gdje bi mogao biti u sedamnaestoj godini, nismo dokazali da nema potencijal. Samo smo dokazali da ga u tom trenutku nismo mogli dovoljno pouzdano procijeniti.
7. Trener mora razvijati i dijete koje danas dominira
Rasprava o underdog efektu ne smije se pretvoriti u kritiku rano sazrijevajućih igrača. Njihova fizička prednost nije pogreška, nego prirodni dio individualnog razvoja. Problem nastaje ako trener zbog te prednosti zanemari ostale sastavnice nogometne kvalitete.
Igrač koji danas dominira brzinom i snagom mora također razvijati sposobnost rješavanja složenih nogometnih situacija, tehniku pod pritiskom, samoregulaciju i razumijevanje igre.
Povremeni treninzi sa starijim ili razvojno usporedivim igračima, zahtjevnije prostorne i taktičke situacije te promjenjivi uvjeti igre mogu mu pružiti upravo takve podražaje, uz odgovarajuću procjenu sigurnosti.
Na taj način individualizacija prestaje biti mjera namijenjena samo fizički slabijim igračima i postaje osnovno načelo kvalitetnog nogometnog razvoja.
8. Kako ćemo znati da je sustav zaista bolji?
Uspjeh ovakvog pristupa ne bi trebalo mjeriti samo brojem igrača koji su na kraju potpisali profesionalne ugovore. Taj je ishod rijedak i ovisi o velikom broju čimbenika izvan kontrole pojedinog trenera.
Potrebno je pratiti konkretnije razvojne pokazatelje: zastupljenost igrača različite relativne dobi, njihove prilike za trening i natjecanje, kvalitetu individualnog napretka, kontinuitet sudjelovanja, pojavu zdravstvenih poteškoća i zadovoljstvo sportskim okruženjem.
Pritom ne smijemo unaprijed pretpostaviti da će bio-banding sam po sebi smanjiti broj ozljeda ili osigurati bolje profesionalne ishode. Dostupna istraživanja još ne pružaju dovoljno izravnih dokaza za takve zaključke.
Kvalitetan sustav zato treba neprestano uspoređivati vlastite postupke i rezultate te biti spreman mijenjati metodologiju kada podaci pokažu da određeni pristup ne ostvaruje željenu korist.
Zaključak: Ne smijemo dopustiti da biološki sat odlučuje o djetetovoj nogometnoj budućnosti
Nogomet nikada neće moći potpuno ukloniti pogreške selekcije. Razvoj sportaša izuzetno je složen, individualan i teško predvidljiv proces. Ali možemo ukloniti dio pogrešaka koje nastaju zato što ne razlikujemo trenutačnu izvedbu od dugoročnog potencijala.
Možemo pratiti rast i sazrijevanje, prilagođavati trenažne zahtjeve, promatrati igrače u različitim natjecateljskim okolnostima i osigurati da fizički manje razvijeni dječaci ne izgube priliku prije nego što su uopće dobili vremena za razvoj.
Istodobno možemo stvarati kvalitetnije razvojne izazove za biološki naprednije igrače, kako njihova trenutačna fizička prednost ne bi prikrila područja u kojima još moraju napredovati.
U središtu takvog sustava nije samo pitanje koliko će budućih profesionalaca proizvesti jedna akademija, nego i koliko će djece tijekom cijelog procesa dobiti stručnu, pravednu i razvojno primjerenu podršku.
To je razlika između sustava koji traži trenutačno najbolje igrače i sustava koji zaista razvija nogometaše.
Literatura i znanstveni izvori
- Kelly, A. L. i sur. (2020). A longitudinal investigation into the relative age effect in an English professional football club: exploring the ‘underdog hypothesis’. Science and Medicine in Football, 4(2), 111–118. DOI.
- Cumming, S. P. i sur. (2018). Biological maturation, relative age and self-regulation in male professional academy soccer players: A test of the underdog hypothesis. Psychology of Sport and Exercise, 39, 147–153. DOI.
- Leyhr, D. i sur. (2026). The influence of biological maturity status on the German talent pathway in youth elite soccer. Journal of Sports Sciences, 44(6), 663–673. DOI.
- Jäger, J. i sur. (2026). The role of biological maturation and relative age in player selection during transition phases at a German youth football academy. German Journal of Exercise and Sport Research. DOI.
- Han, C. i sur. (2026). The Effect of Bio-Banding On Talent Identification in Youth Soccer: A Systematic Review. Journal of Sports Science and Medicine, 25(2), 446–458. DOI.
- Mann, D. L. i van Ginneken, P. J. M. A. (2017). Age-ordered shirt numbering reduces the selection bias associated with the relative age effect. Journal of Sports Sciences, 35(8), 784–790. DOI.
- Bult, H. J., Barendrecht, M. i Tak, I. J. R. (2018). Injury Risk and Injury Burden Are Related to Age Group and Peak Height Velocity Among Talented Male Youth Soccer Players. Orthopaedic Journal of Sports Medicine, 6(12). DOI.
- Bergeron, M. F. i sur. (2024). IOC consensus statement on elite youth athletes competing at the Olympic Games: essentials to a healthy, safe and sustainable paradigm. British Journal of Sports Medicine, 58(17), 946–965. DOI.
Ivica Vrgoč
Kineziolog i nogometni trener — stručni članci o kondicijskoj pripremi, selekciji i dugoročnom razvoju igrača. Više o autoru.