Nogomet kao i svi drugi sportovi nije samo igra snage, brzine i vještine. Najveće bitke nogometaši vode unutar sebe – s vlastitim strahovima, sumnjama i ograničenjima. Mentalna i fizička pripremljenost ključni su faktori u razvoju vrhunskog nogometaša koji se suočava s velikim izazovima na terenu. Cilj ovog članka je pomoći trenerima i sportašima da razumiju duboko ukorijenjene psihološke i emocionalne aspekte sporta kako bi ostvarili svoj puni potencijal.

Treniranje mladih nogometaša nosi sa sobom pitanje treba li svako dijete koje ima pravo nastupa uključiti u igru ili se usredotočiti na postizanje rezultata. Ovo je često pitanje koje postavljaju treneri u mlađim kategorijama, posebno oni koji tek počinju raditi ili koji smatraju da rezultati i pobjede u tim kategorijama odražavaju njihovu vještinu kao trenera. Međutim, istina je upravo suprotna.

Trenerski posao je, kazaće svi treneri, najlepši i najstresniji na svetu. Sport nije samo posao, sport je sam život. Anegdotski pojednostavljeno, kada bi ’’Marsovci’’ došli na Zemlju i sleteli među trenere iz nekog sporta, verovatno bi zaključili da je taj konkretni sport jedino čime se ’’Zemljani’’ bave. Ne bi bilo preterano ako bi se reklo da, trener tokom svoje karijere, može više da utiče na sportiste sa kojima radi, nego sve ostale osobe od autoriteta zajedno. Taj uticaj je višeslojan i ne podrazumeva samo prenošenje sportskog znanja.

Svim sportistima se vrlo često događa da im tokom trenažnog procesa opadne motivacija za treniniranjem. To se najčešće događa u takozvanoj mrtvoj sezoni kada nema trka već samo dugi i ponekad monotoni treninzi.
Priznaćete da tokom hladne zime ponekad nije jednostavno ustati u 6 sati ujutru da bi se odradio trening, kao ni otići na trčanje po kiši i slično.  Razne stvari mogu pomoći podizanju akutnog pada motivacije i volje za treningom.

Vjerujemo da ste mnogo puta do sada čuli da netko spominje važnost vizualizacije u sportu, čitali o mogućem poboljšanju fokusa, emocionalne kontrole a samim time i sportske izvedbe. U ovom članku, nastojat ćemo  malo bolje objasniti što je to vizualizacija, kako ona funkcionira, te dati praktične smjernice za korištenje ove tehnike.
Prije svega, potrebno je razjasniti jednu zabludu koja često ljude navodi na kriva uvjerenja o ovoj tehnici. Naime, vizualizacije nije puko maštanje ili zamišljanje prakticiranja sporta kojeg trenirate. Ona je mnogo više od toga, uključuje potpunu mentalnu aktivaciju područja koja su odgovorna za izvođenje složene motoričke radnje, kao da se radnja odvija u fizičkom svijetu.

Kada gledamo sportska natjecanja, osobito nastupe vrhunskih sportaša, mnogi se od nas vjerojatno pitaju zašto ti ljudi treniraju toliko dugo i tako naporno da bi samo u jednom kratkom isječku vremena testirali svoje vještine. Kakva je njihova motivacija? Neki su zasigurno uvjereni da su sportaši potaknuti željom za postignućem, potrebom da nadmaše neki standard kvalitete, premaše svoj najbolji rezultat ili neki rekord i napreduju. Drugi vjeruju da su pobjede, medalje ili status ono što igra presudnu ulogu. Bilo kako bilo, motivacija je ključan faktor koji utječe na napredak i postignuća sportaša tijekom cjelokupnog razvoja sportske karijere.

Ako Vas pitam da zamislite samopouzdanog sportaša, kako biste opisali tu osobu? Većina bi vas vjerojatno koristila opise kao npr.: uzdignute glave, otvorenog stava, sigurnog hoda, odvažan, govori da može igrati dobro, uspješno savladava stres, kontrolira negativne emocije, igra dobro i sigurno. To je uglavnom i točan opis, no ono što je bitna osobina samopouzdanog sportaša koju nije moguće vidjeti ‘izvana’ jest njegovo/njezino uvjerenje da može igrati dobro neovisno o vanjskim okolnostima.

Donošenje sudačkih odluka tijekom igre je fascinantno i kompleksno područje. Svi sudci će pristupiti igri i donositi odluke na svoj individualni način i često će se osloniti na kombinaciju vlastite intuicije i Pravila igre. Neki Suci su sposobni trenutno donositi odluke, dok drugi ne vole donositi važne odluka bez prosuđivanja svih važnih detanja u njihovim umovima. Iskusni suci će se osloniti na svoje 'instikte', i vlastite svjesne ili nesvjesne automatske reakcije prilikom donošenja presude.

Pored užih nogometnih znanja i sposobnosti u procesu obuke i treninga, trener nogometašima govori i druge informacije koje utječu prvenstveno na pravilan odgoj mladih ljudi. Da bi trener mogao odgajati, prethodno bi i sam morao biti odgojen. Da bi bio uspješan nogometni odgojitelj, prije svega, mora raspolagati visokim nivoom profesionalnog i općeg znanja i organizacijskim sposobnostima.

Koncentracija je u sportu toliko važna da bez problema možemo tvrditi da je ona jedan od glavnih faktora koji utječu na uspjeh sportaša. Međutim, iako su i treneri i sportaši svjesni njenog značaja koncentracija na pogrešne stvari tijekom treninga i natjecanja često loše utječe na rezultate. Neka od tipičnih nepoželjnih ponašanja koja se javljaju na natjecanjima kao što su strah, nedostatak samopouzdanja ili čak potpuna blokada upravo su rezultat loše usmjerene koncentracije. Kada je natjecatelj potpuno koncentriran, njegove misli i  sama izvedba postanu jedno. On postane u potpunosti svjestan svega što ga okružuje, ali taj mentalni set ne uključuje i distraktore tj. stvari i događaje koji bi ga u tom trenutku mogli omesti.

Svaki dan sportski psiholog ima „trening“ sa igračima  u trajanju 1h i 30min. U sali za razgovore 3 treninga se održavaju, a 2 treninga se održavaju na fudbalskom terenu. Sportski psiholog mora biti prisutan na svakoj utakmici i pratiti svoje igrače. Sportski psiholog treba pratiti statistiku utakmice i pisati izvještaj nakon svake utakmice u obliku NALAZA I MIŠLJENJA.

Osobno me od cijelog područja sportske psihologije oduvijek najviše zanimao odnos trenera i sportaša. Prvi je razlog taj što je trener u judu izuzetno važan sportašima, od najranije dobi pa sve do seniora. U sportu u kojem je samo jedna sekunda dovoljna za poraz sportašu je najvažnija osoba uz borilište - njegov trener. On jedini zna (ili bi barem trebao znati) koliko je truda uloženo u svaki trening, samo on zna što je sportaš koji sad stoji spreman za borbu prošao na putu od tog natjecanja, on je s njim prolazio sve pobjede i poraze i bezbroj puta ponovno ponavljao s njim sve tehnike.

Stalno sa svih strana slušamo o tome koliko su važni odnosi između igrača u ekipnim sportovima, ali jako malo se zna o važnosti ekipe u pojedinačnim sportovima. Kao što im i samo ime kaže, to su sportovi u kojima je sve na jednoj osobi a sportaš se na natjecanju može osloniti samo na sebe. U trenutku kad izađeš pred protivnika tamo stojiš sam… ili možda ipak ne?

Zastrašivanje je česta trenerska metoda koja svoju bazu ima u strahu. Onaj tko koristi ovu metodu prijeti sportašu sa oštrim posljedicama ako ne učini ono što je od njega traženo. Te posljedice obično uključuju neku vrstu fizičke ili emocionalne kazne koje usađuju strah u one koji ne izvršavaju ono što je od njih traženo. Fizičke kazne obično uključuju dodatne, intenzivnije treninge koji se koriste kako bi se sportaši poboljšali i kako bi ih se natjeralo da idući puta budu bolji. Emocionalna kazna uključuje konstantno ignoriranje sportaša i ljutnju na njega kroz duži vremenski period.

Samopouzdanje je najvažniji čimbenik osobnog uspjeha. Kad imamo samopouzdanje, osjećamo se kreativno i ispunjeno. Kada nemamo samopouzdanja, koče nas nesigurnost, sumnje i strahovi.

Motiviran igrač ili momčad postići će veće rezultate nego igrač ili momčad koji samo izvode određena kretanja. Kada vaša momčad ne igra dobro, to možda nije povezano s obranom ili napadom koje koristite.