Najbolji s 12 – izgubljeni s 22

Što nam znanost konačno govori o razvoju vrhunskih sportaša

Postoji jedna rečenica koju slušam godinama – uz aut-liniju, u svlačionicama, na roditeljskim sastancima:

„Ako sada nije najbolji, nikada neće biti.“

 

Zvuči odlučno.
Zvuči kao iskustvo.
Ali danas znamo: znanstveno je pogrešna.

Najnovija velika analiza objavljena u časopisu Science (2025) donosi možda najvažniju poruku za trenere, roditelje i sportske sustave: rani uspjeh i vrhunska seniorska karijera vrlo često nemaju gotovo nikakve veze jedno s drugim.

I to nije mišljenje.
To su podaci.

Iluzija ranog talenta

Godinama gradimo sustave koji nagrađuju:

• ranu fizičku dominaciju
• brze rezultate
• selekcije s 10, 11 ili 12 godina
• pobjede u mlađim kategorijama

Problem je jednostavan, ali bolan:

ti sustavi proizvode pobjednike u djetinjstvu – ali gube vrhunske sportaše u odrasloj dobi.

Analiza razvoja više od 34.000 vrhunskih izvođača (olimpijaca, svjetskih prvaka, vrhunskih šahista, znanstvenika i umjetnika) pokazuje konzistentan obrazac:

• oko 90 % vrhunskih juniora i vrhunskih seniora nisu iste osobe
• većina svjetskih prvaka nije bila najbolja u ranim kategorijama
• a oni koji su prerano dominirali često ne završe na samom vrhu

To nije iznimka.
To je pravilo.

Paradoks koji treneri moraju razumjeti

Kada se gleda samo sam vrh – ne prosjek, ne rekreativce, nego najbolje od najboljih – pojavljuje se paradoks:

👉 što je sportaš bio bolji ranije, manja je vjerojatnost da će biti NAJBOLJI kasnije

Razlog nije manjak talenta.
Razlog je način razvoja.

Rani uspjeh vrlo često dolazi u paketu s:

• ranom specijalizacijom
• velikim volumenom istog podražaja
• stalnim pritiskom rezultata
• zanemarivanjem drugih sportova
• brzim “milestoneima”

To izgleda kao napredak.
Ali u stvarnosti često znači ubrzano trošenje potencijala.

Kako se zapravo razvija svjetska klasa?

Kada maknemo emocije i pogledamo podatke, profil vrhunskog sportaša izgleda ovako:

❌ Nije

• najbrži s 12
• najjači s 13
• prvi u selekciji s 14

✅ Jest

• iznadprosječan, ali ne ekstreman
• sporiji u ranom razvoju
• širok u sportskim iskustvima
• stabilan kroz godine
• kasnije doseže vrhunac

Vrhunski sportaši:

• kasnije ulaze u fokusirani, specifični trening
• imaju manji ukupni volumen rane specijalizacije
• ali više multisportskog iskustva
• razvijaju se sporije, ali dugoročno održivo

Ovaj obrazac vrijedi u:

• nogometu
• atletici
• znanosti
• glazbi
• šahu

To nije slučajnost.
To je univerzalni zakon vrhunskog ljudskog razvoja.

Multisport nije plan B – on je temelj

Jedan od najjačih nalaza istraživanja glasi:

Vrhunski sportaši su u prosjeku godinama paralelno trenirali još dva druga sporta.

Ne rekreativno.
Ne povremeno.
Nego sustavno.

Zašto?

Jer multisport:

• razvija bogatiju motoriku
• povećava adaptabilnost
• jača sposobnost učenja
• smanjuje rizik ozljeda
• čuva unutarnju motivaciju

Drugim riječima:
on stvara sportaša koji kasnije uči brže od ostalih.

Zašto to funkcionira? (3 ključna razloga)

1️⃣ Traženje pravog “matcha”

Djeca kroz različite sportove traže optimalnu kombinaciju:

• tijela
• psihe
• interesa

Rani lock-in često znači – pogrešan izbor.

2️⃣ Kapital učenja

Različiti sportovi razvijaju:

• taktičku inteligenciju
• rješavanje problema
• osjećaj za prostor i vrijeme
• sposobnost prijenosa znanja

Zato kasnije napreduju brže nego oni koji su “radili samo jedno”.

3️⃣ Manji rizici

Multisport znači:

• manje overuse ozljeda
• manji burnout
• manji broj odustajanja
• veću dugovječnost karijere

Vrhunski sport nije sprint.
On je maraton s pravim tempom.

Što to znači za nogomet danas?

Ako ovo shvatimo ozbiljno, moramo priznati nekoliko neugodnih istina:

• ❌ rane selekcije temeljem trenutne dominacije su pogrešan filter
• ❌ „ako sada nisi u akademiji, gotovo je“ – jednostavno nije točno
• ❌ trenere se prečesto vrednuje po pobjedama djece, a ne po razvoju igrača

Umjesto toga, trebamo tražiti:

• potencijal, ne medalje
• sposobnost učenja, ne ranu snagu
• širinu, ne preranu specijalizaciju

Jer realnost je jasna:

Većina budućih vrhunskih seniora danas je izvan elitnih sustava.

Zaključak: poruka trenerima i roditeljima

Ako treniraš djecu:

• ne žuri
• ne zaključavaj prerano
• ne mjeri budućnost po današnjoj tablici

Ako si roditelj:

• ne paničari
• ne uspoređuj
• ne traži prečace

A ako želiš biti trener koji ostavlja trag, zapamti ovo:

Naš posao nije stvoriti najbolje dijete danas.
Naš posao je stvoriti sportaša koji će trajati.

Ako želiš, u sljedećem koraku mogu:

• prilagoditi tekst SEO strukturi za Joomla
• izvući kratku verziju za društvene mreže
• ili napisati poseban članak za roditelje mladih nogometaša

Ovo nije trend.
Ovo je znanost koja konačno potvrđuje ono što dobri treneri osjećaju cijeli život.