Polja označena zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdi lozinku *
Email *
Potvrdi email *

Ovaj diplomski rad prikazuje osnovne principe i zakonitosti podfaze središnjice napada. U radu je iznesena analiza nogometne igre, zakonitosti igre u fazi napada te prikaz pomoćno-nastavnih igara koje se primjenjuju u metodici obuke i usavršavanja u fazi napada. Analizirane su prednosti i nedostaci pomoćno-nastavnih igara, te su prikazani primjeri vježbi i treninga pomoćno nastavnih igara za spomenutu fazu igre.

Nedavno pročitani tekst na portalu jednog prijatelja potaknuo me da napišem koju riječ o značaju futsal treninga za jednog igrača fudbala. Sa gnušanjem i omalovažavanjem posmatran od strane brojnih institucija vezanih za fudbal, futsal kao disciplina, nikako ne uspijeva da se nametne upravo njima, od kojih u velikoj mjeri i zavisi.

Atlético Madrid vrlo je uspješan na početku ove sezone. Momčad trenera Diega Simeonea uzela je kontinentalni Superkup pobjedom nad europskim prvakom Chelseajem, a u španjolskom prvenstvu se nalazi na trećem mjestu s dvadeset dvije pobjede, šest remija i sedam poraza. Ispred njih su jedino Barcelona i Real.

Formacija u nogometu opisuje kako će se igrači u momčadi posložiti na terenu. Stoga postoje različite formacije ovisno o tome želi li momčad igrati napadački ili obrambeno. Formacije se mogu mijenjati kako utakmica odmiče, ali taj dio zahtijeva prilagodbe igrača na nov sustav igre. Mijenjanje formacija najčešće uzrokuje obrana rezultata ili napad na rezultat, ili čak gubitak igrača tj. isključenje.

Iako u svijetu već postoje poduzeća za nogometnu statistiku, ona ne nude tako detaljnu obradu te brz i jednostavan način dolaska do svih potrebnih informacija. Stručni tim ljudi obrađuje svaku sekundu i svaki potez, bilježi sve pogreške pojedinaca i tima, kontra napade, atraktivne poteze, trajanje pojedinih akcija, povrat posjeda lopte, razne prosjeke te još mnogo toga.

 

Dan poslije utakmice, igrači Reala i njihov trener Mourinho ne mogu se dogovoriti koji je bio uzrok njihove loše igre u Sevilli i lošeg starta u sezoni. Igrači traže alibi u iscrpljujućim pripremama prožetim dugim putovanjima, a njihov trener zamjera im nemotiviranost.

ANALIZA UTAKMICE POLUFINALA EP
IZNENAĐENJE KOJE TO NIJE BILO
ITALIJA- NJEMAČKA 2:1 28-06-2012
Italija je novi finalist EP nakon što je dominantno pobjedila Njemačku. Bila je puno superiornija nego što sugerira taj 2:1 konačan rezultat. Pokazalo se da su Italija i njihov strateg Prandelli napravili bolju pripremu utakmice od impotentne i u odnosu na prijašnje utakmice neprepoznatljive reprezentacije Njemačke, koja je čini se više razmišljala o vrlinama svoga protivnika, nego vjerujući sebi.
Za mnoge je Njemačka slovila za favorita u ovoj utakmici, pa čak i za favorita cijelog prvenstva, ali nakon viđene utakmice mislim da se svi možemo složiti da je Italija zaslužila finale. Analizirajući utakmicu možemo reći da je polazišnu točku Italija pronašla u sustavu 1-4-3-1-2, dok je Njemačka igrala u sustavu 1-4-2-3-1. Od prvog trenutka se vidjelo da ekipa Lowa ne može uspostaviti cirkulaciju lopte i nema potrebnu brzinu da bi iznenadila obranu Italije. Sa druge strane Italija je odavala dojam jedne izvaredno izbalansirane ekipe. Obrana je pokazala zavidnu sigurnost i organizaciju, te dobrim je postavljanjem osujetila glavninu napada Njemačke koji su se odvijali većinom kroz centralne pozicije. Malu neobičajnu nesigunost u otvaranju utakmice je pokazao Buffon, ali je on prevladao početnu nesigurnost i u nastavku bio na nivou ostatka svoje ekipe. Njemačka je obrana bila dobra i u fazi otvaranja napada, gdje je unatoč pritisku imala jasnu ideju gdje sa loptom. Orijentir igre je bio kao i obično glavni organizator Pirlo, a kada bi on bi bio pod pritiskom, De Rossi se vraćao po loptu, te bi on bio ta geometrijska alternativa. Kada ne bi bili u mogućnosti konektirati sa svojim veznim, obrambeni igrači bi igrali direktno na svoje napadače. Cassano se odlično kretao između linija, te kreirao probleme njemačkoj obrani prvenstveno kao pomoć za igrače sredine koji su dolazili iz drugog plana i uključivali se u završnicu. Chiellini je donosio širinu u napadu, a Balotteli je bio konstantna prijetnja svojim kretanjima u vrhu napada. Kod prvog gola Chiellini je dodao Cassanu, loše reagira Hummels koji dozvoljava Cassanu da centrira, a onda svojim pozicioniranjem Badstuber dozvoljava Balloteliu da napadne prostor iza njegovih leđa i realizira za vodstvo Talijana.
Postavka igre njemačke reprezentacije je bila više nego upitna, bilo je evidentno da ekipa ne djeluje kao ekipa koja zna i može ugroziti talijansku obranu . Pokušaj izmjene pozicija Ozila i Kroosa nije donio nikakav željeni pomak. Schweinesteiger je bio zadužen za konstrukciju igre svoje ekipe. Njemačka je pokušavala doći do opasnih zona, ali je imala uočljiv nedostatak širine u svojim napadačkim akcijama. Ozil je ulazio prema unutra i ostavljao prostor za Boatenga koji je stizao u ispražnjene zone, ali mu nije uspijevalo izboriti neku bolju poziciju i uputiti neki ozbiljniji centaršut. Mario Gomes skoro da i nije participirao u igri, kao posljedica cijelokupno loše igre svoje momčadi. Drugi gol Italije je došao poslije prekida njemačke reprezentacije. Talijani su pustili Ballotelia i Cassana u napadu sa tri njemačka igrača, Lham je ostao slobodan, dok je Ballotelia pokrivao Podolski. Kad je lopta došla do Montoliva, Podolski pušta Maria, a ovaj napada prostor iza leđa Lahma koji ga ne može stići, dobiva loptu i po drugi put kažnjava Njemce. Gol demonstracije osjećaja za prostor i moći. Egzibicija kapaciteta. Na poluvrijeme Italija stiže sa dva gola prednosti, ali ono što je još gore za Njemačku, puno bolje adaptirana na zahtijeve koje ova utakmica donosi. U poluvremenu je bilo jasno da je Joachim Low tražio pozitivnu reakciju od svoje ekipe. U tom kontekstu je napravio odmah i dvije izmjene. Reusa je postavio umjesto Podolskog, a Gomeza zamjenio sa Klozeom. Reus je otišao na desnu stranu i od tog trenutka sramežljivo se mijenja dinamika njemačkog napada. Reus je svojim stalnim pokušajima po boku doprinio tome da je njemačka igra poprimila željenu širinu, a kao logična uzročna posljedica je bila i širenje distanci između talijanskih braniča. U tom periodu usljedilo je nekoliko ulazaka potentnih njemačkih igrača iz drugog plana u pukotine koje su se stvorile u obrani, ali bez realizacije. Prandelli je shvatio da ekipa pada i da gubi ravnotežu, te pravovremeno reagira i mijenja Cassana za Diamantija i daje prednost Motti nad Montelivom. Tim izmjenama pokušava učvrstiti svoj obrambeni blok, svjestan da će prije ili poslije Njemci ostaviti prostore iza svojih leđa. Pokušavajući očajnićki promijeniti rezultat Low preuzima sve više rizika u igri i radi i posljednju izmjenu, Muller ulazi umjesto Boatenga, Schweinstanger odlazi na bok. Ni ovaj potez Lowa nije uspio donijeti napredak u igri, nego se činilo da u tim trenucima Njemačka konačno gubi organizaciju i prepušta se stihiji i individualnim pokušajima bez suradnje. Rens koji je počeo na boku i kreirao opasnost sa te pozicije, ulazi u sredinu, Kross odlazi lijevo sa tendencijom otvaranja prema unutra, te se Lahmu otvaraju prostori prema naprijed. Takvi napadi u momentu gubitka lopte ostavljali su dezorganiziranu njemačku obranu te je sve više takva igra bila pogodno tlo za talijansku kontru, te Talijani dolaze više puta sami pred Neuera. U toj situaciji sa hipotekom negativnog rezultata upravo je Neuer pravo ogledalo svoje nervozne ekipa. U nekoliko navrata se sasvim nepotrebno pojavljuje čak na centru igrališta preuzimajući funkcije svojih obrambenih igrača. Kad se činilo da je utakmica riješena 'dogodio' se jedanaesterac. Lopta udara u ruku Balzaretia i Ozil smanjuje rezultat, ali to nije bilo dovoljno niti za malo emocija u zadnijm minutima. Na kraju, Italia zasluženo pobjednik, znajući u svakom trenutku što želi, adaptirala se raznim situacijama u igri i njihovim alternativama. Imala je i jednog raspoloženog Balottelia, koji će po svemu sudeći držati sasvim neizvjesnim i finale protiv Španjolske. Uživajmo, čeka nas zanimljiva borba za naslov.

IZNENAĐENJE KOJE TO NIJE BILO

ITALIJA- NJEMAČKA 2:1 28-06-2012
Italija je novi finalist EP nakon što je dominantno pobjedila Njemačku. Bila je puno superiornija nego što sugerira taj 2:1 konačan rezultat. Pokazalo se da su Italija i njihov strateg Prandelli napravili bolju pripremu utakmice od impotentne i u odnosu na prijašnje utakmice neprepoznatljive reprezentacije Njemačke, koja je čini se više razmišljala o vrlinama svoga protivnika, nego vjerujući sebi.

Ekipa Real Madrida analizirana na prvenstvenoj utakmici protiv Atletico Madrida 2-0 07.11.2010.
Prostorni raspored igrača na terenu se sastoji od linije četiri obrambena igrača (S. Ramos, Pepe, Carvalho i Marcelo), dva zadnja vezna (Xabi Alonso i Khedira), tri polušpice (C. Ronaldo, Özil i Di Maria) i jednog centralnog napadača (Higuain).
Ovo je osnovni raspored, a zatim ovisno o fazi igre (faza napada, faza obrane) varira, što dovodi do napadačkih i obrambenih varijanti u sustavu.Tijekom ofenzive, tri polušpice i napadač stalno izmjenjuju pozicije , ali uvijek racionalno koristeći prostor za igru. Ovi igrači imaju sposobnost igrati na bilo kojoj od gore navedenih pozicija. Dakle, tijekom ofenzive neke od varijanti su:
• osnovni raspored 4 - 2 - 3 - 1 pretvara se u 2 - 4 – 4
• osnovni raspored 4 - 2 - 3 - 1 pretvara se u 2 - 1 - 5
To je sve uvjetovano načinom zauzimanja prostora za igru i transformacijom u razvoju ofenzive. U prvom primejru 2- 4 – 4, braniči S. Ramos i Marcelo pozicioniraju se u otvaranju u visini veznih igrača, u ovom slučaju Khedire i Alonsa, dok se Ozil nalazi u priključku napadaču.
U drugoj varijanti desna i lijeva polušpica prazne prostore na boku za dva braniča (zadržavajući širinu napada), a u isto vrijeme, Ozil je u priključku Higueinu, a Khedira podiže svoju poziciju u visinu Di Marie i C. Ronalda. Xabi Alonso drži poziciju ispred stopera, on je najpovučeniji vezni igrač, zadužen za ravnotežu u igri, nadziranje i zatvaranje prostora uvjetovanih gubitkom lopte i pozicija od strane suigrača.
Real Madrid je ekipa koja može prema potrebi kombinirati načine igre u ofenzivi. Jasno je da je to uvjetovano kvalitetom igrača koje posjeduje. Kada se radi o započinjanju igre iz zadnje linije i stvaranju kontinuiranog napada, ključni igrač je Xabi Alonso, on je referencija kako u otvaranju tako i u pripremi same završnice.
Ofenzivni model koji Real Madrid pretvara u vrlo opasnu ekipu je svakako polukontre i kontranapad. U takvom načinu igre, gdje se udruže slobodni prostori (‘’dubina’’) i kvalitet četvorice najisturenijih igrača (Higuaín, Ózil, C. Ronaldo i Di María), nerijetko rezultiraju ubitačnim transformacijama i egzekucijom u napadu. Jedan od primjera gdje igra poprima obilježja krajnje direktnosti svakako su duga i precizna dodavanja Alonsa na napadače.
Real Madrid uvijek započinje napade na isti način: braniči u otvaranju široko u visini zadnjih veznih omogućuju sigurnu cirkluciju lopte uz pomoć veznih i stopera, do dolaska ekipe u zonu pripreme. Kretanja polušpica i napadača (otvaranja, prilaženja…) konstantno omogućuju rješenja po vertikali (prednjači Ozil). Moramo spomenuti da se ipak Real u izgradniji svoga napada ne gubi u beskrajnoj cirkulaciji sa boka na bok, već progresija u napadu odiše jednostavnošću, što rezultira time da ekipa bez komplikacija, vrlo lako dolazi do suparničkog 16-erca.
Na utakmici protiv Atletico Madrida mogli smo jasno uočiti kombinacije horizontalne i vertikalne igre Real Madrida. Horizontalnom igrom tražila se adekvatna zona ili sektor za progresiju u napadu, a vertikalnom igrom izbacivanje linije suparnika iz igre.
Generalno, Real Madrid ponavlja u većini slučajeva istu organizaciju kod izvođenja kornera. Osam igrača participiraju kod izvođenja. Korner izvode Ozil ili Alonso, tri igrača u blizini gola Pepe, Khedira i Higuain, Carvalho i Ronaldo centralno u blizini jedanaesterca i dva igrača kontroliraju zonu moguće odbijene lopte. O izvođaču zavisi ide li centaršut otvoreno ili zatvoreno (Ozil ljevak). Carvalho i Ronaldo dijele ovaj zadatak, jednom jedan ide na prvu, a drugi na drugu stativu i obrnuto.
Kada su u pitanju slobodni udaraci izvođač je Ronaldo. Distribucija igrača pri izvođenju je sljedeća: dva igrača kao izvođači, jedan za moguće dodavanje, dva igrača otežavaju vidno polje vrataru i tri u isčekivanju moguće odbijene lopte.
Prekidi sa strane sa poludistance se izvode uvijek suprotnom nogom. Ozil lijevom sa desne strane, a Alonso desnom nogom sa lijeve strane. Distribucija igrača je sljedeća: pet igrača u 16-ercu, koji racionalno pokrivaju prostor, jedan je na drugoj stativi, i dva igrača na odbijenoj kojima se pridodaje izvođač prekida.
U nogometu faze igre nisu razdvojene, nego suprotno, razvoj jedne faze igre u punom smislu utječe kako će se razviti sljedeća. Realizirati jedan organizirani napad, zauzimajući prostor u jednoj racionalnalnoj formi, sigurno će utjecati na način kako ćemo organizirati ekipu u defenzivi.
Real Madrid J. Mourinha pokušava biti uravnotežena ekipa, pogotovo kada je u pitanju negativna tranzicija ili prelazak iz napada u obranu. Zbog toga se stoperi nikad ne pojavljuju u napadu, isključajući dolaske na ofenzivni prekid. Dva zadnja vezna Alonso i Khedira se uvijek nalaze iza linije lopte, a od braniča se traži da se samo jedan pojavljuje kao podrška napadu (naravno i da distribucija suparnika uvjetuje njihovu postavku). Sa pet igrača iza lopte (dva zadnja vezna, dva stopera i jednim braničom) i dvojicom koji se brzo povuku (Di Maria i Ozil), Real zadovoljava potrebe adekvatnog prelaska iz napada u obranu.
Na utakmici protiv Atletiko Madrida u situacijama brojčane inferiornosti uočili smo povlačenje u obranu, ali i pokušavanje usporavanja progresije protivnika, dajući potrebno vrijeme Di Mariji i Ozilu za priključak obrani. Potom je slijedio kontinuiran pritiskak u namjeri da se dođe do lopte.
Defanzivno pozicioniranje predstavlja dio terena koji neka ekipa prostorno zauzima da bi se branila. Pozicioniranje Real Madrida je na sredini terena; i to imamo dvije varijante: Prva, gdje je obrambena linija i linija koju predstavljaju dva centralna vezna je na svojoj polovini, a linije polušpica i napadača na protivničkoj polovici. Sa takvim pozicioniranjem pokušava se otežati progresija protivnika u napadu i vratiti lopta u posjed u zoni protivnikove pripreme završnice. I druga, gdje je samo linija obrane na svojoj polovini i ostale linije na protivničkoj polovici, da bi spriječili otvaranje suparnika, te prisilili protivnika na duge lopte, i time olakšali našoj obrani oduzimanja i presijecanja.
Vrsta obrane koju koriste je zonska obrana. Pritisak se usmjerava prema lopti sa striktnim pokrivanjem u blizini lopte, a s nestriktnim ili zonskim na udaljenosti od lopte. Referncija je dakle lopta, dominiranje prostora, i unutar istog kontrola protivnika.
Po viđenom do sada i na utakmici sa Atletico Madridom, Real je ekipa koja se razdvoji na dva dijela. Nerijetko gubi plitkoću.Brani se sa 6 ili 7 igrača iza lopte, ponekad i sa Ozilom kao osmim. Najčešće se brani sa četri obrambena igrača, dva centralna vezna igrača i Di Mariom. Ozil ostaje ispred lopte za slučaj kad se lopta ukrade, gdje onda konektira sa C. Ronaldom i Higueinom i na taj način podrška je kontri. Distance igrača unutar zadnje linije su koraktne i sa dva vezna čine snažan obrambeni blok. Zamjetno je dijagonalno preuzimanje funkcija u obranbenoj i veznoj liniji. U utakmici protiv Atletica nije primjećeno da se igra suparnika kanalizira na slabiju stranu ili pojedinca.

Ekipa Real Madrida analizirana na prvenstvenoj utakmici protiv Atletico Madrida 2-0 07.11.2010.
Prostorni raspored igrača na terenu se sastoji od linije četiri obrambena igrača (S. Ramos, Pepe, Carvalho i Marcelo), dva zadnja vezna (Xabi Alonso i Khedira), tri polušpice (C. Ronaldo, Özil i Di Maria) i jednog centralnog napadača (Higuain).


Cilj ovog rada je da se šutiranje kao sredstvo za postizanje rezultata u nogometu postavi na najviše mjesto nogometne tehnike pogotovo u radu sa mlađim uzrasnim kategorijama.

U većini utakmica lopta je izvan igre ili izvan posjeda obiju momčadi u vremenu oko 30 minuta. Također je svaka momčad se nalazi u posjedu lopte otprilike oko 30 minuta. Ostatak vremena momčadi pokušavaju osvojiti loptu ili pokušavaju zadržati loptu u posjedu za napad. Što je više lopta u posjedu momčadi to su veće šanse za pobjedu.

Ako je naš tim u stanju predvidjeti što će protivnik učiniti s loptom na određenom prostoru i za određeno vrijeme, to može donijeti veliku prednost na igralištu. Kod predviđanja igre moramo slijediti određene smjernice. Osnove obrane na cijelom igralištu su presing, potpora i balans. Presing (pritisak) na igrača s loptom, potpora igraču koji vrši presing i ravnoteža na bitnom prostoru koji je potreban protivniku.

PRESING igra bila je, a posebno je danas aktualna i biti će sve vise u opticaju. Teoriju svaki trener mora znati kako bi je primijenio tijekom treninga i da u potpunosti vlada materijom. Zato se na terenu rade vježbe koje objašnjavaju:
Kako na najlakši i najbolji način doći do presinga u igri?
Kako pobijediti boljeg od sebe?

 

Presing u nogometu se odnosi na pokrivanje protivničkog igrača s loptom radi ponovnog osvajanja posjeda lopte, bez obzira na kojem dijelu igrališta se on nalazio. U osnovi igrač koji se nalazi najbliže lopti će prvi raditi pritisak na protivnika s loptom da bi ga prisilio na pogrešku u igri. Kada presing igru prilagođavamo sistemu igre koji igramo trebamo uzeti u obzir određene tehničke, taktičke i okolinske utjecaje. Tu mislimo na:

 

Kada momčad koja je u napadu izgubi posjed lopte nastaje mogućnost za momčad koja se brani da iskoristi preostali slobodni prostor za kontranapad. Osnovna ideja kontranapada je osvajanje posjeda lopte i brza igra prema naprijed prije nego protivnik formira obranu. Kontranapad ima svojih jasnih prednosti ali nije preporučljiv za svaku momčad. Potrebno je uzeti u obzir mnoge faktore kada razvijamo ovaj stil igre.

U modrenom nogometu se trči brže nego ikada i trčanje se sastoji od serija različitih intervala, ne linearnih pokreta, sa različitim periodima odmora. Prema tome vaš trening kao i pripreme moraju biti odraz toga u potpunosti. U modrenom nogometu ne trči se pravolinijski maksimalnom brzinom, to je igra sa različitim tempom i ritmom i svi veliki igrači i timovi imaju sposobnost za promjenu tempa i ritma individualno i kolektivno.

 

Ovaj sistem uglavnom će igrati timovi koji igraju na uskom prostoru i kroz sredinu, premda braniči i bočni igrači sredine trebaju otvarati bokove kada je lopta na njihovoj strani igrališta. Dva centralna obrambena igrača stoje široko kada igra počinje iz obrambene linije. Igrajući u ovoj formaciji timovi obično napadaju i brane se u dvije grupe igrača. Jedna su "četiri obrambena i tri igrača sredine u fazi obrane" i u fazi napada "jedan obrambeni igrač plus tri igrača sredine i tri napadača".

ImageGotovo 80% pogodaka na svim razinama igre postiže se u razmaku 15 metara od gola. Što su igrači mlađi taj je razmak bliži golu. Zato je vrlo važno da igrači što ranije stječu navike za postizanje pogodaka.
Većina mladih igrača promašuju prilike ispred gola zato što žure sa šutiranjem i udaraju loptu sa previše snage ili ne gađaju loptom na ispravan način. Izgradnja samopouzdanja i točnosti pomaže mladim eliminirati te loše naivke, što im znatno pomaže u daljnjoj karijeri. 

Više članaka …

  1. Završnica u napadu u uvjetima igre
  2. Karakteristike taktike
  3. Pojmovi i definicije u taktici
  4. Osnove taktike u napadu
Stranica 2 od 3

Light Color Schemes

Dark Color Schemes

Dark 1 Dark 2
Dark 3 Dark 4

Layout Style

Boxed Fullwidth