PRVI put od 1930. godine u prvog Svjetskog prvenstva u Urugvaju, u četvrtfinale su prošle četiri južnoameričke momčadi. Te davne 1930. godine samo su četiri europske reprezentacije bile voljne tri tjedna putovati brodom na svjetsku nogometnu smotru, Francuska, Belgija, Rumunjska i Jugoslavija. Južna Amerika imala je čak sedam predstavnika, a domaćin Urugvaj tada je stigao do naslova prvaka.
Ove godine u Južnoafričkoj republici južnoamerikanci su trijumfirali pored brojnih "velikih" europskih momčadi i bivših svjetskih prvaka. Urugvaj je osvojio skupinu iz koje je ispala Francuska, Paragvaj je završio ispred aktualnog prvaka Italije, Argentina ispred bivših europskih prvaka Grka, Brazilci su bez problema prošli "skupinu smrti", a Čile je do osmine finala stigao svladavši Švicarsku.
Očitu nadmoć južnoameričkih momčadi nad ostatkom svijeta pobjedama u osmini finala potvrdili su Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj, a zahvaljujući rasporedu, moguće je da sve četiri reprezentacije zaigraju i u polufinalu. Nizozemska, Njemačka, Gana i Španjolska borit će se protiv sličnih protivnika i iste nogometne filozofije.
Što ih čini posebnima?
Momčadi iz Južne Amerike imaju više zajedničkog nego samo kulturu i povijest. Novinari BBC-a analizirali su nogometnu filozofiju četiri reprezentacije s istog kontinenta koja im je donijela povijesni uspjeh. Njihov način igre prednost daje tehničkim umjesto fizičkim sposobnostima igrača, a potiče i nagrađuje improvizaciju i dribling umjesto da ih kažnjava. Takav je nogomet igrala Španjolska na putu do naslova europskih prvaka 2008. godine.
Nogometaši sve četiri južnoameričke reprezentacije u četvrtfinalu naučeni su držati loptu u svojim nogama što je duže moguće, ne samo kako bi izvodili trikove, nego da brzim duplim dodavanjima otvore protivnika. "Postoje i neke razlike između momčadi unutar kontinenta. Argentina je, na primjer, gladna za posjedom lopte, dok su Urugvajci i Paragvajci fizički nešto moćniji od ostalih. Brazil bi bio negdje na sredini", piše BBC.
Urugvaj i Paragvaj neke su iznenadili svojim plasmanom među osam najboljih, ali treba znati da se radi o odličnom momčadima koje uvijek dobro igraju na velikim natjecanjima. Urugvaj ima odlične napadače, dok igru Paragvaja obilježavaju odlična duga dodavanja i stabilna obrana.
Argentina uvijek ima dobre igrače koji znaju kako se igra nogomet, ali nedostajao im je vođa kojeg su dobili u Maradoni. S legendarnim Diegom mogu se nadati pobjedi protiv Njemačke koja ima problema u obrani.
Dungin Brazil nije impresionirao na otvaranju SP-a, a remi 0:0 s Portugalom mnogi žele što prije zaboraviti. No, nakon pobjede 3:0 nad Čileom, brazilski izbornik počeo je osvajati simpatije Brazilaca. Za to je, smatra BBC-jev stručnjak, zaslužno uvođenje Daniela Alvesa i Ramiresa u početnih 11, što je Brazilu vratilo prepoznatljivi južnoamerički stil.
Europljani za zaborav
Autor teksta posebno se osvrnuo na igru Engleske u kojoj bi, prema mišljenju južnoameričkih i španjolskih novinara, glavnu riječ trebao voditi Joe Cole, koji je pravi tip igrača za stil koji njeguju Južnoamerikanci. "On je klasična 10-ka, kao Pele, Maradona, Zico, ili danas Messi, Iniesta, Robinho", piše u tekstu.
Niti na Svjetskom prvenstvu 2006. europske momčadi nisu pokazale lijep nogomet. Četiri su europske reprezentacije igrale u polufinalu, ali niti jednu utakmicu nećemo pamiti po lijepom nogometu. Prvaci su postali Talijani, igrajući defanzivno, a najboljim je igračem svijeta postao obrambeni igrač Fabio Cannavaro.
Četiri godine kasnije, pet je momčadi (uključimo li i Španjolsku) sa istom nogometnom filozofijom stiglo do najboljih osam reprezentacija svijeta. Povijesno gledano, svaki put kada je najveće nogometno natjecanje održano izvan Europe, trofej je odnijela južnoamerička momčad.
Preuzeto sa www.index.hr